The Light Bulb Conspiracy Page #2

In Barcelona Marcos hasn't followed the advice of the shop keepers

to replace his printer.

He's determined to repair it.

And has found somebody on the internet

has discovered what has actually happened to his printer

"Prljave male tajne tintnih pisa?a. "

Poku?ao sam isprintati jedan dokument i pisalo je: "Treba zamijeniti jedan dio. "

Dakle, odlu?io sam malo servisirati na svoju ruku.

Zdravo, Marcose. Dobio sam tvoju poruku.

Marcos se obratio autoru videa.

Pogledao sam unutra i na donjoj strani pisa?a otkrio jednu spu?vu.

Onako kako radi tvoj printer, stalno je morao ?istiti glave i ?pricao tintu.

To se onda skupljalo u spu?vi na dnu.

Unaprijed je predodre?eno nakon koliko ?i??enja

printer javlja da ima previ?e tinte i ne?e vi?e raditi.

Oni se pravdaju kako ti ne ?ele tintom zaprljati stol.

Ali, mislim da je problem malo dublji. Takva je tehnologija. Zami?Ijen je da se pokvari.

Planirano zastarijevanje pojavilo se u isto vrijeme

kad i masovna proizvodnja i potro?a?ko dru?tvo.

Cijeli problem s proizvodima na?injenim da traju kra?e

dio je cijelog tog modela za?etog u industrijskoj revoluciji,

kad su novi strojevi robu proizvodili puno jeftinije

?to je bilo odli?no za potro?a?e,

ali potro?a?i nisu mogli dr?ati korak sa strojevima.

Proizvodnja je bila prevelika.

Jo? tamo 1928. godine, jedan utjecajan oglasnik je upozorio da je

"roba koja se odbija istro?iti tragedija za biznis".

U biti, masovna prozvodnja u?inila je raznu robu ?iroko dostupnom.

Cijene su pale i mnogi su po?eli kupovati iz zabave, prije nego zbog potrebe.

Gospodarstvo je cvjetalo.

SLOM BURZE! IZBILA PANIKA!

1929. se nadobudno potro?a?ko dru?tvo potpuno zaustavilo,

kad je slom Wall Streeta uveo SAD u duboku ekonomsku recesiju.

Nezaposlenost je dosegla zastra?uju?e razmjere.

Ljudi vi?e nisu stajali u redovima za kupnju, nego za posao i za hranu.

Iz New Yorka je do?ao radikalan prijedlog kako ponovno podsta?i gospodarstvo.

Bernard London, poznati trgovac nekretninama, predlo?io je kraj depresije

tako ?to ?e se planirana zastara u?initi zakonskom obvezom.

To je bilo prvi put da se taj koncept pojavio u pisanom obliku.

Po prijedlogu Bernarda Londona,

svim proizvodima treba odrediti ?ivotni vijek i nazna?iti rok trajanja

nakon kojeg bi oni bili smatrani zakonski "mrtvima"

i potro?a?i bi ih vratili jednoj vladinoj agenciji

gdje bi roba bila uni?tena.

Poku?ao je posti?i ravnote?u izme?u kapitala i rada,

pri ?emu bi uvijek postojalo tr?i?te za nove proizvode.

Zna?i, uvijek bi postojala potreba za radnicima i kapital bi se uvijek vra?ao.

Bernard London je vjerovao da ?e obvezno planirano zastarijevanje

odr?ati industrijski pogon u punom zamahu,

da ?e Ijudi tro?iti i da ?e svi imati posao.

Giles Slade je do?ao u New York istra?iti osobu koja stoji iza te ideje.

On ?eli otkriti je li za Bernarda Londona

planirana zastara bila ideja ?isto zbog profita,

ili zbog pomo?i nezaposlenima.

Dorothea Weitzner sje?a se da je Bernarda Londona upoznala

1930-ih godina na jednom obiteljskom izletu.

Nemojte mi re?i koji je on... - Dobro, dobro.

Kako zanimljivo! Da!

Apsolutno izgled intelektualca...

Bernarda Londona ste upoznali 1933... - Kad sam imala 16 ili 17 godina...

Moj tata je imao veliki cadillac, koji je bio ogroman kao cepelin.

Majka je vozila, tata sjedio sprijeda,

a gospodin i gospo?a London bili su straga u toj velikoj limuzini.

Tata je rekao da gospodin London objasni meni svoju filozofiju.

On je bio jako zanimljiv ?ovjek.

I u par rije?i mi je samo ispri?ao da je to njegova ideja za ubla?avanje depresije.

Bili smo u ekonomskom kaosu, gorem nego ?ak i danas.

On je bio opsjednut tom idejom,

kao neki umjetnik koji je opsjednut svojim slikama.

On mi je u autu zapravo ?aptao,

boje?i se da bi njegova ideja mogla biti preradikalna.

Prijedlog Bernarda Londona su ignorirali

i zastarijevanje kao zakonska obveza nije nikad primijenjena u praksi.

20 godina kasnije, u 1950-ima, ideja je opet isplivala, ali s bitnom promjenom:

umjesto nametanja planirane zastare potro?a?ima,

oni ?e njome biti zavedeni.

Planirano zastarijevanje:

?elja jednog dijela potro?a?a

da posjeduju ne?to malo novije, malo bolje, malo ranije nego ?to je to nu?no...

Ovo je bio glas Brooka Stevensa,

apostola planirane zastare u poratnoj Americi.

Taj ekstravagantni industrijski dizajner kreirao je sve, od ku?anskih aparata

do auta i vlakova, uvijek s planiranom zastarom na umu.

U duhu tog vremena, dizajn Brooka Stevensa predstavlja brzinu i modu.

?ak i ku?a u kojoj je ?ivio, bila je neobi?na.

Ovo je ku?a koju je dizajnirao moj otac i u kojoj sam odrastao.

Kad je gra?ena, u predgra?u, svi su mislili da ?e biti autobusni kolodvor "Greyhounda",

jer nije li?ila na tradicionalnu ku?u.

Jedna od najva?nijih stvari za mog oca u dizajniranju nekog proizvoda,

bila je da on bude izra?ajan. Mrzio je proizvode koji su bili dosadni

i zaista nije i?ao za tim da u potro?a?u pobudi ?e?nju za kupnjom.

Za razliku od europskog pristupa u pro?losti,

kad su poku?avali stvoriti najbolje proizvode koji ?e trajati vje?no,

to jest, kupi? tako dobro odijelo u kojem ?e? se vjen?ati i u kojem ?e te pokopati,

i koje nikad ne?e? morati obnoviti,

ameri?ki pristup ?ini ameri?ke potro?a?e nezadovoljnima

s proizvodom u kojem su u?ivali i koristili jedno vrijeme,

pa ga prodaju na tr?i?tu rabljene robe

i nabavljaju najnoviji proizvod najnovijeg izgleda.

Brook Stevens je proputovao cijele SAD, govorima promoviraju?i planiranu zastaru.

Njegov pristup postalo je evan?elje onog vremena.

Priznanje ameri?kih stilista

I ?ene i mu?karci podjednako, sve se vi?e zanimaju za izgled stvari.

Oni poklanjaju veliku pa?nju onom ?to je novo, lijepo i moderno.

Dizajn i reklama zavode potro?a?e da neprestano ?eznu za posljednjim modelom.

Moj otac nikad nije dizajnirao neki proizvod da bi namjerno zakazao

ili se nakon kratkog vremena istro?io u funkcionalnom smislu.

Planirana zastara je apsolutno po volji potro?a?a.

Nitko potro?a?a ne prisiljava da ode u du?an kupiti neki proizvod.

Znate, oni idu svojevoljno. To je njihov izbor.

Sloboda i sre?a kroz neograni?enu potro?nju:

ameri?ki na?in ?ivota u 1950-ima

postao je temelj potro?a?kog dru?tva kakvog danas poznajemo.

Znate, bez planirane zastare ova mjesta ne bi postojala.

Ne bi bilo proizvoda, ne bi bilo industrije,

ne bi bilo dizajnera, arhitekata,

ne bi bilo trgovaca, ?ista?a,

ne bi bilo Ijudi iz osiguranja...

svi bi poslovi nestali!

Koliko ?esto mijenjate svoje mobitele?

Svakih 18 mjeseci. -Jednom godi?nje. - Jednom godi?nje. -Jednom godi?nje?

Danas je planirano zastarijevanje

sastavni dio nastavnog plana na fakultetima dizajna i strojarstva.

Boris Knuf predaje o konceptu "?ivotnog vijeka proizvoda",

?to je moderni eufemizam za "planirano zastarijevanje".

I?ao sam u nabavku za vas.

Kupio sam par stvari: tavu...

soljanik, ko?ulju, jo? jednu ko?ulju...

Studenti u?e kako dizajnirati za poslovni svijet, uz jedan jedini cilj:

?esto ponavljanu kupnju.

Rate this script:0.0 / 0 votes